Ako ste ikad u posljednje vrijeme pregledali "zdrave" užine u trgovini, vjerovatno ste primijetili ekstrakt stevije koji je naveden kao zamjena za šećer u svemu, od proteinskih pločica do ledenog čaja. Kao dobavljaču čistih ekstrakata stevije, barem jednom sedmično mi kupci, blogeri o održivosti, pa čak i proizvođači malih serija hrane, postavljaju ovo pitanje: Da li su čisti ekstrakti stevije zapravo ekološki? To je komplikovano pitanje – ono koje nema odgovor da ili ne, ali ono koje zahtijeva da se istraži kako se stevija uzgaja, prerađuje i šta izdvaja ekstrakte visoke čistoće od nižeg kvaliteta, manje održivih. Hajde da to razložimo, na osnovu istraživanja koje sam proveo tokom svojih 8 godina u ovom prostoru, razgovora koje sam vodio sa agronomima i praktičnog iskustva koje smo stekli na našoj farmi i prerađivačkim objektima.
Prvo, vratimo se osnovama. Stevija je mala, lisnata biljka porijeklom iz Južne Amerike, gdje su je vekovima koristili Guarani ljudi kao zaslađivač. Slatka jedinjenja u listovima stevije nazivaju se steviol glikozidi – to su ono što čini steviju 200 do 300 puta slađom od konzumnog šećera, sa nula kalorija. Međutim, nisu svi ekstrakti stevije jednaki. Kada sam počeo da se bavim ovom industrijom, većina proizvoda na tržištu bili su sirovi ekstrakti stevije, napravljeni samo prokuhavanjem listova i filtriranjem ostataka, što je rezultiralo mešavinom glikozida koji su često imali gorak ukus. Danas se proizvođači hrane i pića sve više okreću ekstraktima visoke čistoće, jer su svestraniji, nemaju tako oštar okus i dopuštaju brendovima da kreiraju proizvode koji se osjećaju kao "čista" alternativa šećera. Naša linija proizvoda uključuje nekoliko ovih opcija visoke čistoće, kao što su Rebaudioside A 50%~99%, Steviol Glycosides 75%~80%, Rebaudioside D/M 95% Min i Glucosylstevioside 85%~90% - svaka je ciljana za različite namjene, od gaziranih sokova s malo šećera do kreme bez šećera. Ali utjecaj na okoliš počinje mnogo prije nego što ekstrakt stigne do linije za preradu, s načinom na koji se biljka stevija uzgaja.
Jedna od najvećih zapaženih pobjeda za ekološki profil stevije je to što joj je potrebno manje vode od šećerne trske ili šećerne repe, dva najveća izvora industrijskog šećera. Šećernoj trsci, na primjer, potrebno je oko 1800 litara vode za proizvodnju samo jednog grama šećera; stevija je mnogo otpornija na sušu i treba joj otprilike pola te količine, prema studiji Instituta poljoprivrednih nauka Univerziteta u Brazilu iz 2021. Ali ta statistika vrijedi samo kada se stevija pravilno uzgaja. Posetio sam farme stevije u delovima Azije gde je prekomerno zalivanje uobičajeno, jer farmeri nisu obučeni za efikasno navodnjavanje useva. Zato, kao dobavljač, radimo direktno sa malim poljoprivrednicima u našoj mreži na implementaciji navodnjavanja kap po kap i plodoreda – praksi koje smanjuju potrošnju vode za 40% u poređenju sa tradicionalnim metodama poljoprivrede. Također nabavljamo samo sa farmi koje izbjegavaju sintetičke pesticide, jer je stevija prirodno otporna na većinu uobičajenih štetočina, tako da uzgajivači ne moraju da zasipaju polja hemikalijama. U izvještaju Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) iz 2022. godine utvrđeno je da uzgoj stevije, kada se radi sa malo inputom, proizvodi 70% manje emisije stakleničkih plinova po kilogramu zaslađivača od šećerne trske koja se uzgaja u industrijskim monokulturama. To je veliki broj, ali važno je napomenuti da monokulturna poljoprivreda – gdje se stevija uzgaja na ogromnim, ujednačenim poljima umjesto kao dio raznolikog sistema usjeva – potkopava te prednosti. Monokulture brže iscrpljuju hranjive tvari tla, zahtijevaju više (čak i manje) pesticida i smanjuju biodiverzitet. Dakle, kada govorimo o steviji koja je ekološki prihvatljiva, o načinu na koji se uzgaja ne može se pregovarati.
Nakon što se listovi stevije uberu, sljedeći korak je prerada - i tu čistoća čini veliku razliku za okoliš. Sirovi ekstrakti stevije često se obrađuju jakim kemikalijama poput heksana ili metanola kako bi se uklonili glikozidi s lista, koji mogu ostaviti toksične ostatke ako se ne uklone na odgovarajući način, i stvaraju velike količine otpadnih voda koje mogu oštetiti lokalne vodene puteve ako se ne tretiraju. Ekstrakti visoke čistoće, poput ovih koje nudimo, koriste metode obrade na bazi vode, a ne hemijska otapala. Uložili smo u pogon za preradu koji reciklira 92% vode koja se koristi u proizvodnji – ono što bi bila otpadna voda se filtrira, prečišćava i koristi za zalijevanje polja stevije, ili se čak reciklira nazad u liniju za preradu. Također obnavljamo i prenamjenjujemo lisna vlakna koja su preostala nakon ekstrakcije, koristeći ih kao dopunu tla za naša poljoprivredna polja ili čak kao obnovljivi izvor energije za napajanje dijelova našeg pogona za preradu. Analiza životnog ciklusa (LCA) iz 2023. objavljena u Journal of Cleaner Production upoređivala je dva ekstrakta stevije: rebaudiozid A 95% čistoće (najčešći glikozid visoke čistoće) i sirovi ekstrakt čistoće 60%. Studija je otkrila da ekstrakt visoke čistoće ima 35% niže emisije ugljika, 40% manje korištenje vode i 50% manje otpada koji se šalje na deponije od sirove verzije, zbog efikasne obrade i ponovne namjene otpada. To je ključna stvar za sve koji se pitaju da li su čisti ekstrakti stevije ekološki prihvatljive metode obrade važne kao i sama biljka.
Naravno, nijedan poljoprivredni proizvod nije savršen, a stevija ima svoje ekološke kompromise koje ne bih spomenuo. Kao prvo, stevija je radno intenzivna kultura za berbu. Za razliku od šećerne trske koja se bere mašinski, većina listova stevije se i dalje bere ručno, posebno za visokokvalitetne, čiste ekstrakte, jer mašinska berba može oštetiti listove i smanjiti količinu upotrebljivih glikozida. To znači da uzgoj stevije podržava male poljoprivrednike, od kojih su mnogi u regijama s niskim prihodima u Aziji, Africi i Južnoj Americi, što je društvena korist, ali to također znači da povećanje proizvodnje stevije kako bi se zadovoljila globalna potražnja može dovesti do krčenja šuma ako farmeri krče zemlju za polja stevije bez odgovarajuće regulative. Zato nabavljamo samo sa farmi koje su dio održivih programa certificiranih trećih strana, kao što je Rainforest Alliance, koja zahtijeva od farmera da zaštite postojeće šume i biodiverzitet. Takođe radimo sa našim poljoprivrednim partnerima na razvoju regenerativnih praksi, kao što je mešanje stevije sa mahunarkama koje fiksiraju azot u tlu, tako da farmeri ne moraju da koriste sintetička đubriva.
Još jedan kompromis je globalni lanac nabavke. Čisti ekstrakti stevije često se obrađuju u različitim zemljama od onih u kojima se uzgaja lišće, što može povećati emisije ugljika iz transporta. Zato smo investirali u regionalna prerađivačka čvorišta: imamo pogone u Južnoj Americi za naše latinoameričke farme, u jugoistočnoj Aziji za naše azijske partnere i u Sjevernoj Americi za naše sjevernoameričke izvore, smanjujući transportne udaljenosti za više od 60% u poređenju s uvozom sirovog lišća u jednu centralnu preradu. Također koristimo električni transport za svu našu domaću otpremu i partneri smo s programima nadoknade ugljika kako bismo pokrili sve preostale emisije iz međunarodnog transporta.
Za svakoga ko želi da izabere ekološki najprihvatljivije proizvode od stevije, ključ je da se fokusiraju na čistoću i transparentnost, a ne samo na riječ "prirodno" na etiketi. Nisu svi čisti ekstrakti stevije jednaki, a kupovina od dobavljača koji vam može pokazati svoje postupke uzgoja i prerade je ključna. Naša linija Rebaudioside A 50%~99%, na primjer, uzgaja se na našim partnerskim farmama u Brazilu, obrađuje se metodama na bazi vode i testirana je od strane trećih strana kako bi se osiguralo da nema ostataka otapala. Naš proizvod Steviol Glycosides 75%~80% dolazi sa malih farmi u Vijetnamu koje koriste kišnicu i ne koriste sintetičke pesticide, dok je naš Rebaudioside D/M 95% Min namijenjen za specijalne proizvode, jer se pokazalo da ovi rijetki glikozidi imaju još bolji profil okusa, i manje kvalitete u odnosu na našu standardnu preradu Reb A. standardne metode. Naš Glucosylstevioside 85%~90% se pravi dodavanjem glukoze steviol glikozidima, proces koji ne zahteva dodatne sintetičke hemikalije, a glukoza dolazi od ne-GMO kukuruza dobijenog sa regenerativnih farmi na srednjem zapadu SAD.
Također želim da se pozabavim uobičajenom zabludom: neki ljudi pretpostavljaju da su sve zamjene za šećer bolje za okoliš jer imaju manje kalorija, ali to nije uvijek istina. Umjetni zaslađivači poput aspartama imaju svoje ekološke probleme, od proizvodnje na bazi nafte do velike količine otpada. Eritritol, uobičajeni šećerni alkohol, često se proizvodi od genetski modificiranog kukuruza i ima visok ugljični otisak. Stevija, kada se uzgaja i obrađuje na održiv način, izbjegava mnoge od tih problema. Studija Kalifornijskog univerziteta u Dejvisu iz 2024. godine uporedila je uticaj četiri uobičajene alternative šećera na životnu sredinu: stevije, monaškog voća, eritritola i aspartama. Studija je otkrila da je stevija iz održivog izvora imala najmanji ukupni uticaj na životnu sredinu, zahvaljujući niskoj upotrebi vode, niskim zahtevima za pesticidima i niskim emisijama gasova staklene bašte.
Uz to, čisti ekstrakti stevije nisu srebrni metak za globalnu krizu šećera. Oni su alat koji pomaže u smanjenju potražnje za industrijskim šećerom, koji je jedan od najvećih pokretača krčenja šuma na mjestima poput Amazone i jugoistočne Azije. Ali njihove ekološke prednosti ostaju samo ako se proizvode odgovorno. Kao dobavljač, to znači da stalno radimo na poboljšanju naše prakse: prošle godine smo pokrenuli program za obuku 2000 više malih farmera za održivi uzgoj stevije, i testiramo novu metodu prerade koja će smanjiti našu upotrebu vode za još 25% do 2027. Također radimo s proizvođačima hrane kako bismo pomogli našim naučnicima da koriste manje okusa svojih proizvoda. stevije, pa je potrebno manje proizvoda za postizanje iste slatkoće, što smanjuje ukupnu potražnju.
Ako ste proizvođač hrane i pića koji želi da se prebaci na alternativu šećera ili potrošač koji pokušava da donese održiviji izbor, pitanje "Jesu li čisti ekstrakti stevije ekološki prihvatljivi?" nema odgovor od jedne reči. Pitanje je koje zavisi od toga ko je uzgajao steviju, kako je prerađena i da li je lanac snabdevanja transparentan. Za nas, u našoj kompaniji, to znači davanje prioriteta partnerstvima malih poljoprivrednika, preradi sa malim uticajem, prenamjeni otpada i vrijednostima transparentnosti koje nas vode od početka.
Ako ste zainteresirani da saznate više o našim čistim proizvodima ekstrakta stevije ili kako možemo postati partneri na održivom rješenju zaslađivača, rado ćemo se povezati. Podjednako radimo sa malim zanatskim brendovima i velikim multinacionalnim kompanijama, a naš tim može da pruži detaljne izveštaje o našim praksama u poljoprivredi i preradi, rezultatima testova trećih strana i metriku održivosti za bilo koji od naših proizvoda, uključujući rebaudiozid A 50%~99%, steviol glikozide 75%~80%, rebaudioside%~80%, rebaudioside%5~8% Glucosside,59% i 9%.
Reference
Univerzitet u Brazilu Institut poljoprivrednih nauka. (2021). Efikasnost korištenja vode Stevia rebaudiana Bertoni u poređenju sa Saccharum officinarum L. u polusušnim regijama. Journal of Sustainable Agriculture, 45(7), 621-638.
Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN). (2022). Održivi zaslađivači: Procena uticaja sistema proizvodnje stevije na životnu sredinu. IUCN naučni izvještaj, 12, 45-62.
Časopis čistije proizvodnje. (2023). Procjena životnog ciklusa steviol glikozida visoke čistoće: Poređenje metoda obrade na bazi vode i na bazi kemikalija. 398, član 136521.
Univerzitet Kalifornije, Davis. (2024). Uporedni uticaj uobičajenih alternativa šećera na životnu sredinu. Journal of Environmental Management, 351, član 119872.
Rainforest Alliance. (2023). Standardi uzgoja stevije: Smjernice za održivu proizvodnju i nabavku. Izvještaj Rainforest Alliance, 2023-004.
